Bivši taksi: 8 znakova pri kupnji rabljenog auta

Auto koji je radio kao taksi gotovo nikad to ne skriva, samo treba znati gdje gledati. Razlika između privatnog vozila i bivšeg taksija nije u jednom velikom znaku nego u kombinaciji nekoliko sitnih tragova koji se zajedno teško objasne drugačije. Najbrže ga odaju tri stvari: vozačko sjedalo i pedale koje izgledaju starije od ostatka auta, tragovi opreme koja je bila zalijepljena na vjetrobranu i kilometraža koja se ne uklapa u godinu proizvodnje. Pregled traje desetak minuta i ne treba ti ništa osim baterijske lampe i pažljivog pogleda.

Zašto je važno znati?

Auto koji je radio kao taksi nije automatski loš izbor, neki su servisirani redovitije od privatnih vozila jer su bili alat za posao. Ali stvarna kilometraža i stres na komponentama kod takvog auta su drugačiji od onoga što izgleda na papiru. Motor koji je radio 8 sati dnevno u koloni i s puno startanja troši dijelove drugačije od motora koji je radio 1 sat dnevno do posla. Kod kupovine rabljenog vozila cijena bi trebala odražavati tu stvarnost a ako prodavač ne otkrije prošlost vozila, kupac plaća više nego što auto stvarno vrijedi.

1. Velika kilometraža

Najjači prvi signal. Privatni vozač u prosjeku prijeđe između 15.000 i 25.000 kilometara godišnje. Taksi vozilo u istom razdoblju lako prelazi 60.000 do 100.000 kilometara, a ona koja voze u smjenama i više. Auto star 5 godina s 350.000 ili 400.000 kilometara na satu vrlo vjerojatno nije bio u privatnom vlasništvu cijelo vrijeme.

Kako provjeriti: Podijeli broj kilometara s brojem godina od proizvodnje. Ako rezultat prelazi 40.000 km godišnje, traži objašnjenje od prodavača. Ako rezultat prelazi 60.000 km godišnje, riječ je o vozilu koje je gotovo sigurno radilo komercijalno (taksi, dostavna služba, prijevoz, najam).

Bitno: Visoka kilometraža sama po sebi nije razlog za odustajanje ali je razlog za pažljivu inspekciju ostatka i nižu cijenu.

2. Vozačko sjedalo

Privatni auto vozi obično jedan ili dvoje ljudi, najčešće kraće dionice, najviše par sati dnevno. Taksi sjedi vozač cijeli dan, dok stražnja sjedala koriste putnici samo povremeno na kratke dionice. Rezultat je vrlo specifičan: vozačko sjedalo izgleda kao da je iz drugog auta.

Kako provjeriti: Sjedni na vozačko mjesto, zatim na suvozačko, zatim na stražnju klupu. Sva tri mjesta trebaju izgledati približno jednako istrošeno. Ako je vozačko sjedalo vidno upalo, izlizano s bočne strane uz vrata (mjesto gdje vozač izlazi i ulazi desetke puta dnevno), a stražnja sjedala izgledaju kao nova, to je vrlo jak signal komercijalne upotrebe.

3. Tragovi na kontrolnoj ploči

Taksimetar i dispatch oprema obično se montiraju lijepilom, vakuumom ili vijcima na kontrolnu ploču i prednji dio vjetrobrana. Kad se ta oprema skida pred prodaju, ostaju vidljivi tragovi.

Kako provjeriti: Pažljivo pogledaj središnji dio kontrolne ploče i prostor oko unutrašnjeg retrovizora na vjetrobranu. Traži:

• Lijepljene mrlje ili "otisak" pravokutnika gdje je nešto bilo pričvršćeno
• Sitne rupe za vijke ili pričvršćivače koje nisu izvorne za auto
• Promjenu boje plastike (tamnije ili svjetlije područje) gdje je oprema pokrivala materijal od sunca
• Tragove žica koje su išle iz kontrolne ploče prema vjetrobranu ili stropu.

4. Istrošeni dijelovi pedala

Pedala gasa i kočnice na privatnom autu od 5 godina trebale bi imati relativno očuvane gumene navlake tako da se slovo, simbol ili reljef koji je proizvođač izlio u gumu i dalje jasno vidi. Na bivšem taksiju te gumirane navlake su često gotovo glatke, simbol je izlizan ili nestao, a u nekim slučajevima vidiš metal ispod gume.

Kako provjeriti: Pogledaj pedalu gasa i kočnice. Usporedi ih s pedalom kvačila (ako auto ima manualni mjenjač) jer se kvačilo rjeđe koristi u koloni i obično je manje istrošeno. Velika razlika u trošenju između pedala ili pak gladak, izlizan reljef na gasu i kočnici signal je intenzivne svakodnevne upotrebe.

5. Izlizan donji dio volana

Većina vozača drži volan na položaju "10 i 2 sata" ili "9 i 3 sata". Profesionalni vozači koji provode sate u koloni često spuste ruke i drže volan na "6 sati" (dolje), naslonjeni jednom rukom ili obje. Rezultat je da donji dio volana izgleda izlizan, koža ili plastika je glatka, a šivanje (kod kožnih volana) potrošeno upravo na tom mjestu.

Kako provjeriti: Pogledaj cijeli krug volana pod svjetlom. Ako je gornji dio izgleda kao novi, a donji dio (između 5 i 7 sati gledano kao na satu) je vidno glatki ili sjajan, to je vrlo specifičan trag svakodnevne dugotrajne vožnje. Privatni vozač rijetko stvori takav obrazac trošenja jer vozi kraće i s rukama gore.

6. Tragovi naljepnica na karoseriji i krovu

Taksi vozila u Hrvatskoj često imaju oznake tvrtke na bočnim vratima, prtljažniku ili krovu. Pri prodaji se te naljepnice skidaju, ali ostavljaju tragove koji se vide pod određenim kutom svjetla.

Kako provjeriti: Promotri auto pri kosom svjetlu, idealno na jutarnjem ili kasnom popodnevnom suncu. Traži:

• Pravokutne ili logoidne oblike na bočnim vratima i prtljažniku gdje je lak drugačije obasjao zbog naljepnice koja ga je dugo pokrivala
• Rupice ili tragove vijaka na krovu gdje je bilo postavljeno svjetlo s natpisom "taxi"
• Tragove ljepila koji se nisu potpuno očistili (najčešće na stražnjim bočnim staklima i prtljažniku).

7. Česti servisi

Privatni vozač u prosjeku ide na redovni servis jednom godišnje ili svakih 15.000 do 20.000 kilometara. Taksi vozila zbog visoke kilometraže imaju servise svakih 2 do 4 mjeseca, ponekad i češće. Ako auto ima servisnu knjižicu s gusto popunjenim intervalima u kratkom razdoblju, to je jak signal komercijalne upotrebe.

Kako provjeriti: Traži servisnu knjižicu ili fakture servisa. Pogledaj razmake između servisa pa ako je auto u jednoj godini bio na servisu 4 ili više puta, gotovo sigurno nije vozio kao privatni auto. Bonus signal: česta zamjena kočionih pločica i guma u kraćim razmacima također ukazuje na intenzivnu upotrebu.

8. Neusklađenost stanja motora i stanja interijera

Bivši taksiji često imaju uredno održavan motor (jer im je to bio alat za posao i servisirali su ga redovito) i prilično istrošen interijer (jer ga nisu obnavljali estetski). Privatni auti su obično obrnuto: interijer u relativno dobrom stanju i motor s povremenim odgodama servisa.

Kako provjeriti: Otvori haubu i pogledaj općeniti dojam: čista ili tek očišćena motorna sekcija, redovito zamijenjeni filtri, novije remenje. Zatim usporedi to s detaljima interijera (boja sjedala, stanje šivanja, pucnjave na kontrolnoj ploči, izgled pedala i volana). Ako se ta dva svijeta ne slažu, ako je motor uredan kao da se njegova vrijednost čuvala a interijer pokazuje znakove godina svakodnevne upotrebe, riječ je o autu koji je bio nečiji profesionalni alat.

Što napraviti ako je auto bio taksi?

Ne mora biti razlog za odustajanje kupnje auta ali može biti razlog za nižu cijenu i detaljniji tehnički pregled. Konkretno:

• Traži cijenu nižu od tržišne za taj model, godinu i kilometražu (10 do 30 % je realan raspon, ovisno o stanju)
• Odvedi auto na neovisni tehnički pregled kod mehaničara kojem vjeruješ, ne kod onog kojeg preporučuje prodavač
• Provjeri ključne komponente koje stradaju kod taksija (mjenjač, spojka, ovjes, kočnice, akumulator)
• Računaj na skorašnje veće servise unutar prvih 6 mjeseci od kupnje.

Pravilo prije pregovora

Desetak minuta i baterijska lampa, to je sve što ti treba da prođeš ovih 8 stavaka. Napravi to kod svakog rabljenog auta prije nego što kreneš pregovarati o cijeni. Bivši taksi može biti dobar posao, ali samo ako cijena koja prati ono što je auto stvarno prošao. Kad se dogovorite oko cijene i potpišete kupoprodajni ugovor, imaš 15 dana za prijepis vozila na svoje ime u stanici za tehnički pregled i to je rok koji vrijedi staviti u kalendar odmah jer brzo prođe. Ne zaboravi da trebaš imati i važeću policu obveznog osiguranja auta, bez nje se prijepis ne može napraviti.