Zašto autosjedalica nakon prometne nesreće ide u smeće?

Autosjedalica je jedan od rijetkih komada opreme u autu koji kupuješ s nadom da nikad neće morati raditi svoj posao. A kad ipak odradi, kad apsorbira energiju sudara, onda je gotova i potrebna je kupovina nove. To je dio koji zbunjuje. Sjedalica izgleda kao i jučer. Plastika cijela, pojasevi na broju, ni ogrebotine. I tu većina ljudi pomisli: „pa dobro je, čemu drama?“.

Drama je u tome što oštećenja na autosjedalici nakon sudara najčešće ne vidiš. Mikropukotine u plastici, naprezanja u nosivoj konstrukciji, pojasni mehanizam koji je jednom već radio na granici, sve to ostaje nevidljivo dok ne dođe sljedeći udarac. A tad je prekasno za otkrivanje da je sjedalica pretrpila ozbiljna oštećenja u prvom sudaru.

Zato je preporuka proizvođača jednoglasna

Sjedalica koja je bila u vozilu za vrijeme sudara više se ne koristi. Bez obzira na to je li dijete u tom trenutku bilo u njoj ili je sjedalica putovala prazna. Bez obzira na jačinu udarca.

Zašto se koristi autosjedalica?

I pri manjim brzinama sile u sudaru su iznenađujuće velike, toliko da dijete jednostavno nije moguće zadržati rukama, koliko god brzo reagirali. Tu posao preuzima autosjedalica. Pravilno korištena, smanjuje rizik od teških ozljeda za više od 90 posto. To nije marketinška brojka, nego razlog zašto sjedalica uopće postoji.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama traži da sva djeca niža od 150 cm budu vezana u autosjedalici primjerenoj njihovom uzrastu. Iznimno, djeca između 135 i 150 cm smiju se voziti na stražnjem sjedalu bez sjedalice ako su pravilno vezana pojasom za odrasle. Sve ispod toga zahtjeva sjedalicu, bez iznimke.

Što pokriva obvezno auto osiguranje?

Polica obveznog auto osiguranja (AO) od krivca pokriva štetu na oštećenom vozilu druge strane, uključujući i stvari koje su se u vozilu nalazile. Dječja autosjedalica je upravo to.

Pravna podloga je još šira. Zakon o obveznim odnosima kaže da oštećenik ima pravo na naknadu potpune štete, dakle na uspostavu stanja kakvo je bilo prije nesreće. A „prije nesreće" znači: ispravan auto i ispravna sjedalica. Ako si nakon sudara ostao s popravljenim autom, ali sjedalicom koja se više ne preporučuje koristiti, nisi u potpunosti vraćen u stanje „prije štete". Jel da?

Što učiniti kada dođe do prometne nezgode?

Osiguranje te najčešće neće samo od sebe pitati „imate li i autosjedalicu?". Najbolje je da je sam staviš na popis. U praksi to znači:

1. Fotografiraj sve na mjestu nesrećeZnači vozila, situaciju i sjedalicu u autu. Dobra dokumentacija ti je najveći saveznik.
2. Prijavi sjedalicu kao dio odštetnog zahtjevaOno što ne navedeš, za osiguranje praktički ne postoji.
3. Pribavi potvrdu da je sjedalica neupotrebljiva Mnogi proizvođači i prodavači izdaju službenu potvrdu da se sjedalica nakon sudara više ne koristi, upravo za potrebe osiguranja.

Podsjetimo se kako pravilno staviti dijete u sjedalicu...

Prije svega: što duže suprotno od smjera vožnje

Sjedalica okrenuta suprotno od smjera vožnje najbolje štiti vrat i glavu malog djeteta, pa je preporuka koristiti je što duže, koliko god to dopuštaju visina i težina prema uputama proizvođača. Ako sjedalicu iznimno postavljaš na prednje sjedalo, obavezno isključi prednji zračni jastuk.

1. Provjeri visinu pojaseva

Kad je dijete okrenuto suprotno od smjera vožnje, pojasevi trebaju izlaziti iz visine ramena ili malo ispod; kad je okrenuto u smjeru vožnje, iz visine ramena ili malo iznad. Krivo namještena visina znači da pojas u sudaru ne drži kako treba.

2. Zategni pojaseve i napravi test

Najčešća greška su prelabavi pojasevi. Pravilo je jednostavno, između pojasa i djetetove ključne kosti smije stati samo jedan prst, a ako pojas možeš uštipnuti palcem i kažiprstom, nije dovoljno zategnut. Zategni dok ne nestane nabora koji možeš „uhvatiti".

3. Skini zimsku jaknu, ali ozbiljno

Debela jakna stvara prazan prostor između djeteta i pojasa. U sudaru se taj zrak istisne, pojas postane prelabav, a testovi na lutkama pokazali su da dijete tada može izletjeti iz sjedalice i uz naizgled dobro zategnut pojas.

4. Bez „dodataka" koje proizvođač nije testirao

Razne deke, umetci i jastučići koji nisu originalni dio tvoje sjedalice stvaraju isti problem kao jakna, dodatni prostor između djeteta i pojasa. Ogledala, igračke i slični dodaci mogu u sudaru postati opasni projektili. Koristi samo ono što je došlo uz sjedalicu.

5. Provjeri da je sama sjedalica čvrsto postavljena

Postavi je ISOfix sustavom ili sigurnosnim pojasom u tri točke prema uputama. Pravilno montirana sjedalica ne smije se pomicati više od dva centimetra naprijed ni u stranu. Isprobaj postavljanje nekoliko puta prije prve prave vožnje da budeš siguran/na da to radiš ispravno.

6. Kad dijete preraste sjedalicu, vrijeme je za postolje, ne preskakanje

Kad dijete preraste sjedalicu s vlastitim pojasevima, prelazi na pomoćno postolje kako bi pojas vozila išao nisko preko zdjelice i preko sredine ramena, a ne preko trbuha i vrata. Postolja s naslonom dodatno štite glavu i vrat. Opće je pravilo: dijete ostaje u nižoj grupi sjedalica sve dok je stvarno ne preraste, ne dok ne „naraste do sljedeće".

U slučaju da dođe do prometne nesreće važno je ostati smiren i poduzeti potrebne korake kako bi se pobrinuo za sebe, putnike i drugu stranu koja je sudjelovala u nesreći, ako ti treba podsjetnik što učiniti, klikni ovdje.

Zašto je dobro biti spreman i osiguran za nepredvidivo?

Sigurnost djeteta u automobilu počiva na nizu malih, dosljednih navika; pravilno zategnutom pojasu, sjedalici postavljenoj prema uputama i odluci da onu koja je prošla kroz sudar zamijeniš, a ne zadržiš. To je briga koja se ne vidi, ali se itekako osjeti. Odabir police obveznog osiguranja koja će vas zaštititi kad zatreba jednako je važan, a mnogo ga je lakše riješiti na vrijeme. Usporedi police auto osiguranja i dodatnih pokrića na koreqt.hr te ugovori policu po svojoj mjeri, ovisno o tvom stilu vožnje i navikama.